preskoči na sadržaj

Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Login
UPISI U 1. RAZRED

DIGITALNI HERBARIJ

      Digitalni herbarij-

       Priroda se budi

PROJEKTI

     

   ŠKOLSKI JELOVNIK

  

 

   

Priloženi dokumenti:
Kratak opis projekta- za WEB.docx

OTVORENA VRATA

       20. PROSINCA 2023.

VRT BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

ZIMSKI STEM VRT

eTwinning škola

NAŠA ŠKOLA NOSI IME:

            

MEĐUNARODNI PROGRAM

            

ZAŠTITA U SLUČAJU POTRESA

TU SMO ZA VAS!

 

 

    VIRTUALNA KNJIŽNICAsmiley

     NOVINARSKI KUTAK

KORISNO

           

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

ŠKOLSKI DOKUMENTI

 

PRAVILNICI

KUTAK
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Učenički radovi u doba epidemije
Autor: Andrea Dubaić Begić, 17. 4. 2020.

Naši učenici, obavljajući svoje školske zadatke, izražavaju svoje misli i osjećaje o izvanrednoj situaciji u kojoj smo se našli. Kako izgleda život u četiri zida, o čemu maštaju sedmaši, kako se snalaze u virtualnoj školi napisali su učenici 7.a razreda. Pročitajte Tamarin, Idin i Ivanov rad. Možda vas nadahnu da i vi na trenutak postanete pisci!


NEOČEKIVANO

 

Dogodilo se to prije dva mjeseca kada sam čula za naziv koronavirus. Član je velike obitelji virusa, rođak gripe i prehlade, nalazimo ga kod ljudi i životinja. Pod elektronskim mikroskopom ima oblik krune, a u latinskom jeziku corona znači kruna.  Bila sam potresena i uplašena doznajući informacije o novonastalom smrtonosnom virusu koji hara Kinom.

Zajedno sa svojom obitelji istražila sam sve što sam mogla naći na internetu o toj temi. Situacija se smirila i nakon par dana smetnuli smo s uma strašan virus. Sve do 25. veljače! Tada je u Hrvatskoj zabilježen prvi slučaj zaraze. Život mi se preokrenuo za 360 stupnjeva. Počele su se izricati različite mjere opreza: temeljito pranje ruku, izbjegavanje kontakta u društvu, ograničeno kretanje. Zatvorile su se škole i druge ustanove. Susrećem se tada s terminom online nastava. Nastava na daljinu je postizanje znanja i vještina primjenom različitih digitalnih tehnologija; učimo radeći prema uputama koje nam nastavnici šalju. Ovakav oblik nastave mi je draži od uobičajene nastave. Lagala bih kada bih rekla da mi ne nedostaje moj razred, ali ovo će proći i sve će opet biti po starom. Svakodnevno raste broj zaraženih, slušam vijesti iz svog dnevnog boravka: nastava, škola, virusi, a onda i potres! Brojne posljedice o kojima razmišljamo zagorčavaju trenutnu situaciju.

Dani u samoizolaciji sporo prolaze. Nedostaje mi druženje, prijatelji, šetnje, razgovori, sve što mi je sada nedostupno. Držimo fige da sve ovo brzo prođe! A do tada #ostanidoma #budimoodgovorni.

Ida Vidaković, 7.a

 

 

MOJ ZAMIŠLJEN GRAD

      Sada u ovo vrijeme epidemije, kada se ne mogu družiti s prijateljima, često razmišljam o svom zamišljenom gradu.

      Moje prvo putovanje u taj grad dogodilo se jedne večeri kada sam bila već pomalo u snu, probudila me vesela pjesma neobičnih ptičica. Trgnula sam se i shvatila sam da nisam u svom krevetu. Ispred mene je stajao veliki natpis Sreća. Razmišljala sam zašto taj natpis ovdje stoji. U daljini sam vidjela grad i bilo mi je jasno da je to njegovo ime. Radoznalost u meni je bila sve veća i odlučila sam otići tamo. Od tada često onamo odlazim. Svaki put otkrijem nešto novo što me oduševi. U tom gradu sve su kuće  jednakog izgleda. Siromaštvo ne postoji, svi ljudi su jednaki. Vrijeme je uvijek lijepo i sunce stalno sija. Materijalne stvari tamo su nevažne. Stanovnici tog grada govore kako su zdravlje, ljubav i prijateljstvo najbitniji. Mržnji i ljubomori zabranjen je ulazak u grad Sreću. Okoliš u tom gradu je čist, a životinje su dobrodošle. Ljudi se većinu dana druže i jedni drugima pomažu u izvršavanju obaveza. Sigurno se pitate tko je gradonačelnik u takvom gradu? Odgovor je djeca. Mene je ta informacija jako začudila, ali objasnili su mi da su djeca ravnopravna i da oni imaju najčišću dušu. Pitali su me kakav je život u našem gradu. Objasnila sam im što se trenutno događa i kakve sve zabrane imamo. Dodala sam kako imam osjećaj da je svijet stao. Nisu mogli vjerovati. Nadaju se da se to njima neće dogoditi, ali ja vjerujem da bi oni tu situaciju brže riješili jer su složniji. Ponudili su mi da se preselim k njima, zahvalila sam se na ponudi, ali sam ju odbila. Kada su me pitali zašto, rekla sam im da imam nadu i vjeru u ljude i sigurna sam kako ćemo uspjeti prebroditi sve ovo. Nadam se da će i nama bitnije stvari biti zdravlje i prijateljstvo.

      Pozdravila sam se sa svim stanovnicima i rekla sam im da se idem boriti za mir i veselje u našem gradu i državi. Poželjeli su nam sreću. Obećala sam im da ću jednom doći s obitelji i prijateljima kako bih im pokazala što je ustvari sreća.

Tamara Bulat, 7.a.

 

ŽIVOT U ČETIRI ZIDA

    Naš planet napao je nevidljivi neprijatelj. Uvukao se u naše domove, bolnice, zatvorio je škole, dječja igrališta, kina. Odvojio nas od prijatelja, rodbine, od svega što volimo. Zatvorenici smo u vlastitim kućama.

    Kada su nam rekli da od sutra nema nastave, nitko nije bio sretniji od nas. Imat ćemo dva tjedna odmora. Nismo bili svjesni koliko je situacija ozbiljna. Dobili smo tablete za online nastavu. „Ništa lakše“, pomislio sam. Malo gledam nastavu pa puno igram igrice. Spavat ću koliko želim, malo ću pogledati što su nastavnici pripremili. U početku je i bilo tako dok se svi zajedno nismo uhodali. Tada je krenula panika. Zadatak iz jednog predmeta, iz drugog, iz dopunske, iz izvannastavne,  i tako redom. Propustim li jedan zadatak, više ne mogu stići gradivo. Isto kao i u školi. Zapravo, puno je teže nego u školi. Sami moramo obraditi gradivo i napisati zadaću. Umjesto opuštanja u mojoj kući većinom vlada kaos. Hoću li stići? Koji je rok za predati hrvatski, engleski, matematiku? Nastavnica engleskog me upozorila da nisam prisutan na nastavi, a ja sam samo zaboravio stisnuti like. Više ne znam što sam lajkao, a što ne. Mislio sam da se ovakve strahote događaju samo u horor i znanstveno-fantastičnim filmovima. Virus je zavladao svijetom i mi ga pokušavamo savladati.

    Nikada nisam mislio da će mi škola nedostajati, da će mi igrice dosaditi, da ću se zaželjeti šetnje prirodom. Jedva čekam da sve ovo brzo prođe i da se vratimo normalnom životu. Mislim da će ljudi nakon ovoga puno više cijeniti male stvari.

                                                                                     Ivan Pajnić 7.a

   

 

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju