preskoči na sadržaj

Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Login
UPISI U 1. RAZRED

DIGITALNI HERBARIJ

      Digitalni herbarij-

       Priroda se budi

PROJEKTI

     

   ŠKOLSKI JELOVNIK

  

 

   

Priloženi dokumenti:
Kratak opis projekta- za WEB.docx

OTVORENA VRATA

       20. PROSINCA 2023.

VRT BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

ZIMSKI STEM VRT

eTwinning škola

NAŠA ŠKOLA NOSI IME:

            

MEĐUNARODNI PROGRAM

            

ZAŠTITA U SLUČAJU POTRESA

TU SMO ZA VAS!

 

 

    VIRTUALNA KNJIŽNICAsmiley

     NOVINARSKI KUTAK

KORISNO

           

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

ŠKOLSKI DOKUMENTI

 

PRAVILNICI

Školski psiholog

"Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama nego u nama samima.”

                                                      W.Shakespeare

 

STRUČNI SURADNIK PSIHOLOG:

Anja Radaković

zamjena Neomi Grgić

Kontakt telefon: 031 655 731, 091 4133744

telefon i mobitel dostupni u radnom vremenu

 

Radno vrijeme:

Ponedjeljak: 13.00 - 19.00

Utorak: 8.00 – 14.00

Srijeda: 8.00 - 14.00

Četvrtak: 13.00 - 19.00

(PŠ Vukojevci od 13.00 - 15.00)

Petak: 8.00 - 14.00

 

Područje rada školskog psihologa:

Što je posao školskog psihologa?

U osnovnoj školi, psiholog obavlja posao stručnog suradnika.

Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima, nastavnicima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima.

Primjer radnih zadataka školskog psihologa u neposrednom radu s učenicima jest da prepoznaje individualne potrebe učenika, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja. On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti).

Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.

Školski psiholog također razvija i putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd.

Osim toga, školski psiholog provodi psihološke krizne intervencije, što znači da reagira kada se u školi dogode sukobi ili nasilje, ali i kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji poput smrti bližeg člana obitelji nekog učenika, samoubojstva, teških prometnih i drugih nesreća i slično.

U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.

On pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.). Školski psiholog promovira i različite suvremene metode praćenja i provjere znanja učenika.

Kako i zašto posjetiti školskog psihologa?

Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje.

Razlozi zbog kojih učenici dolaze obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također se javljaju zbog pubertetskih problema, problema u odnosima s drugima, bilo učenicima ili nastavnicima, i problema u komunikaciji.

Ako učenik sam ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu.

Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, pa i neka zdravstvena stanja kao što je, primjerice, petit mal epilepsija. Potreba korisnika je da školski psiholog prepozna poteškoću o kojoj se radi.

On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje. U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.

Zaključno  možemo reći da je cilj rada školskog psihologa razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje. Također cilj je pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihološko zdravlje.

                                      

Područje rada školskog psihologa
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
„Priče koje znaju put“
Autor: Andrea Dubaić Begić, 30. 10. 2020.

„Priče koje znaju put“ naziv je projekta u kojem čitamo s učenicima i upoznajemo emocije kao što su sreća, strah tuga, ljutnja. Projekt se provodi u 2.c razredu kroz četiri radionice koje provode psihologinja Anja Radaković i knjižničarka Andrea Dubaić Begić.

Osvješćivanje osjećaja temelji se na pričama iz slikovnica Tatjane Gjurković i Tee Knežević, a svaka slikovnica govori o određenoj emociji. Nakon čitanja priče slijedi rasprava tijekom koje djeca iznose svoje dojmove, mogu se prepoznati i povezati sa svojim problemom ili osjećajem, a na kraju je kreativni rad i izražavanje učenika.

Ono što je važno kod terapeutskih priča je da su one pisane jednostavnim jezikom, svrha je da se dijete prepozna u nekoj situaciji u kojoj se nalazi i glavni lik te da osjeti pozitivne osjećaje i sreću kad shvati kako je glavni lik riješio problem.


Cilj terapeutskih priča je pomoći djetetu da prepozna sebe u nekoj situaciji, da shvati što osjeća i dobije primjer kako si može pomoći.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju